Sažetak okruglog stola, javne tribine, na temu: „Razvod braka i manipulacija s djecom“ koji je održan dana 28. rujna 2010.g. u Zagrebu, Kaptol 27.
Uvodničari za ovu temu su bili:
- dr.sc. Dubravka Hrabar, Pravni fakultet u Zagrebu, Sveučilišta u Zagrebu
- sutkinja Marina Parać Garma, Općinski građanski sud u Zagrebu
Moderator javne tribine je bila Lana Petö Kujundžić, predsjednica Udruge.
Na javnu tribinu su se odazvali suci za mladež, obiteljski suci, suci za prekršaje, državni odvjetnici za mladež, odvjetnici, pravobranitelji, stručni suradnici za mladež, savjetnici za djecu i mlade, stručnjaci za djecu i mlade, odgajatelji, psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici, pedijatri, psihijatri, politolozi, pedagozi, studenti, oko 65-70 osoba.
Prof. dr.sc. Dubravka Hrabar, sa katedre obiteljskog prava, Pravnog fakulteta u Zagebu, Sveučilišta u Zagrebu iznijela je obvezu Republike Hrvatske da se pridržava Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine“ međunarodnih ugovora broj: 1 i 3 iz 2010), kojim se garantira djeci procesno pravni subjektivitet i minimalni standardi za postupanje s djecom u obiteljsko pravnim odnosima. Po člank 3. navedene konvencije određena su postupovna prava djeteta i to:
„PRAVO BITI OBAVIJEŠTEN I IZRAŽAVATI SVOJE MIŠLJENJE U POSTUPKU
Djetetu, za koje se prema unutarnjem pravu smatra da ima dovoljnu sposobnost razumijevanja, u postupku pred sudbenim tijelom koji ga se tiče, dodijelit će se, te će biti ovlašteno, zahtijevati sljedeća prava:
a) dobiti sve odgovarajuće informacije;
b) biti konzultirano i izraziti svoje mišljenje;
c) biti obaviješteno o mogućim posljedicama koje bi nastale u skladu s tako iznesenim mišljenjem i o mogućim posljedicama bilo koje odluke.“
Ovom konvencijom se i određuje mogućnost imenovanja posebnog zastupnika djetetu [1]i pružanje pomoći od prikladne osobe, a sve ovisno o dobi i zrelosti djeteta.
Ovim međunarodnim ugovorom je određeno da će se u sudskim postupcima koji se tiču djeteta, prije donošenja odluke :
a) razmotriti raspolaže li se dostatnim informacijama kako bi se donijela odluku koja je u najboljem interesu djeteta, i, kad je to potrebno, pribaviti daljnje informacije, posebice od nositelja roditeljskih odgovornosti;
b) u slučaju kad se prema unutarnjem pravu smatra da dijete ima dovoljnu sposobnost razumijevanja:
– uvjeriti se da je dijete dobilo sve odgovarajuće informacije;
– u odgovarajućim slučajevima savjetovati dijete osobno, uz isključenje javnosti ako je potrebno, neposredno ili posredstvom drugih osoba ili tijela, na način prilagođen njegovoj sposobnosti razumijevanja, osim ako to ne bi bilo u očitoj suprotnosti s najboljim interesima djeteta;
– dopustiti djetetu da izrazi svoje mišljenje;
c) pridati dužni značaj mišljenjima koja je dijete izrazilo.
Posebno je istaknuto da naši postupovni propisi nisu usklađeni s konvencijom i da bi suci trebali primjenjivati konvenciju koja je iznad zakona (članak 141 Ustava[2]), no i tražiti izmjenu postojećih normi.
Zaključno je predloženo da se upravnom tijelu predloži donošenje zakona o parničnim, izvanparničnim postupovnim pravilima i ovrsi, a koja se odnose na prava djece iz obiteljskog prava, naravno uz odlučivanje o skrbništvu i posvojenju.
Sutkinja Marina Parać Garma je istakla da postupci razvoda braka i dodjela djece, kao i odlučivanje o kontaktima s roditeljima su postupci koji su hitni, no oni to u stvarnosti nisu zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudaca. Ponovila je nužnost povezivanja sa stručnim službama Centra za socijalnu skrb, jer bez neposrednog kontakta i dobivanja informacija o djetetu i obitelji odluke su manjkave, odnosno odluka nemože biti donesena jer se čeka na procjenu ili vještačenje. Suci koji odlučuju o obiteljskim odnosima nemaju stručnjake izvanpravnih struka kao sudovi za mladež.
U postupcima koji se tiču djeteta sud bi trebao djelovati žurno kako bi se izbjegla nepotrebna odugovlačenja te bi se trebali omogućiti postupci koji osiguravaju brzu ovrhu donijetih odluka.
Nakon diskusije sudaca, socijalnih radnika, pravnika sa Pravnog fakulteta, socijalnih pedagoga, savjetnice Pučkog pravobarnitelja doneseni su zaključci.
[1] Članak 4. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava (NN međ. ugovori broj 1/10)
PRAVO ZAHTIJEVATI IMENOVANJE POSEBNOG ZASTUPNIKA
1. U skladu sa člankom 9., dijete ima pravo zahtijevati, osobno ili posredstvom drugih osoba ili tijela, posebnog zastupnika u postupcima pred sudbenim tijelima koji se tiču djeteta kada unutarnje pravo priječi nositelje roditeljske odgovornosti da zastupaju dijete kao rezultat sukoba interesa s potonjim.
2. Države su slobodne ograničiti pravo predviđeno stavkom 1. na djecu za koju se prema unutarnjem pravu smatra da imaju dovoljnu sposobnost razumijevanja.
[2] Članak 140. Ustava RH (NN 76/2010)
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.
